Kada nemamo bolove, umor ili druge tegobe, lako je pretpostaviti da je s organizmom sve u redu. Međutim, određena zdravstvena stanja u početnim fazama mogu dugo prolaziti bez jasnih simptoma.

Povišena glukoza i povišene vrijednosti kolesterola, primjerice, mogu postojati bez simptoma. Upravo zato određene preventivne kontrole imaju svoje mjesto i kod osoba koje se osjećaju zdravo.

Laboratorijske pretrage mogu nam pružiti važne informacije o krvnim stanicama, metabolizmu te funkciji pojedinih organa. Koriste se u dijagnostici, praćenju kroničnih bolesti, procjeni učinka terapije i preventivnoj medicini.

No važno je naglasiti: više pretraga ne znači nužno i bolju prevenciju.

Dobar laboratorijski pregled nije najduži popis analiza, nego skup pretraga odabranih prema osobi.

Što nam laboratorijski nalazi zapravo govore?

Krv, urin i drugi biološki uzorci sadrže velik broj pokazatelja koji liječniku mogu pomoći procijeniti što se događa u organizmu.

Laboratorijskim pretragama možemo, ovisno o indikaciji, procjenjivati krvne stanice, koncentraciju glukoze, masnoće, elektrolite, određene pokazatelje rada jetre i bubrega, hormone i brojne druge parametre.

Jedan nalaz, međutim, rijetko govori cijelu priču.

Rezultat treba promatrati u kontekstu dobi, spola, simptoma, lijekova, kroničnih bolesti, prethodnih nalaza i drugih čimbenika.

Zato laboratorijski nalaz nije samo tablica brojeva.

On je dio šire medicinske slike.

1. Kompletna krvna slika – mnogo informacija iz jednog uzorka

Kompletna krvna slika jedna je od najpoznatijih laboratorijskih pretraga.

Njome se analiziraju različite komponente krvi, uključujući eritrocite, leukocite, trombocite i hemoglobin.

Krvna slika može pomoći u otkrivanju i praćenju anemije, infekcija, određenih poremećaja imunološkog sustava i drugih stanja.

Primjerice, osoba može osjećati umor, slabost ili nedostatak energije i pretpostaviti da je razlog stres ili nedovoljno sna.

Ponekad se iza takvih simptoma nalazi anemija.

Krvna slika tada predstavlja jedan od prvih koraka u daljnjoj obradi.

Je li krvna slika dovoljna za provjeru zdravlja?

Ne.

Krvna slika govori mnogo o krvnim stanicama, ali ne daje potpune informacije o svim organima i metaboličkim procesima.

Možete imati urednu krvnu sliku, a istodobno imati povišen kolesterol, poremećaj glukoze ili neki drugi problem koji krvna slika sama ne prikazuje.

Zato izraz „krv mi je dobra“ nije isto što i „svi moji laboratorijski nalazi su uredni“.

2. Glukoza u krvi – promjene mogu početi bez simptoma

Poremećaj regulacije glukoze ne mora odmah uzrokovati izražene tegobe.

Laboratorijsko testiranje može pomoći u otkrivanju predijabetesa i šećerne bolesti prije nego što osoba razvije klasične simptome.

Za procjenu se, ovisno o situaciji, koriste glukoza natašte, HbA1c i test oralnog opterećenja glukozom.

Važno je ipak da probir nije isti za svakoga. Primjerice, USPSTF preporučuje probir na predijabetes i dijabetes tipa 2 kod asimptomatskih odraslih osoba od 35 do 70 godina koje imaju prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost.

To dobro pokazuje princip preventivne medicine:

ne radimo svima sve pretrage – tražimo ono za što kod određene osobe postoji opravdan razlog.

3. Kolesterol i trigliceridi – ne možemo ih „osjetiti“

Povišene vrijednosti kolesterola najčešće ne bole.

Ne moramo osjećati nikakvu promjenu, a vrijednosti masnoća u krvi mogu biti nepovoljne.

Lipidogram najčešće uključuje ukupni kolesterol, LDL i HDL kolesterol te trigliceride.

Rezultati se zatim promatraju zajedno s drugim čimbenicima kardiovaskularnog rizika, poput dobi, krvnog tlaka, pušenja, dijabetesa i obiteljske anamneze.

Koliko često treba kontrolirati kolesterol također ovisi o dobi i riziku. Osobe s većim kardiovaskularnim rizikom mogu trebati češće kontrole.

Zato laboratorijski nalaz nije samo pitanje je li određena vrijednost označena crvenom bojom.

Važno je što ta vrijednost znači za konkretnog pacijenta.

4. Jetra – nalazi mogu biti promijenjeni prije izraženih simptoma

Laboratorijskom obradom mogu se pratiti različiti pokazatelji povezani s jetrom.

Ovisno o razlogu testiranja, liječnik može zatražiti ALT, AST, GGT, alkalnu fosfatazu, bilirubin i druge parametre.

Promjene mogu biti povezane s različitim stanjima – od masne jetre i utjecaja alkohola do lijekova, infekcija ili bolesti jetre i žučnog sustava.

Povišena vrijednost jednog jetrenog enzima nije sama po sebi dijagnoza.

Upravo zato laboratorijski nalaz treba interpretirati liječnik, a prema potrebi povezati ga s drugim pretragama, primjerice ultrazvukom abdomena.

5. Bubrezi – zašto pratimo kreatinin?

Bubrezi imaju ključnu ulogu u filtriranju krvi, regulaciji tekućine i elektrolita te izlučivanju otpadnih tvari.

Među laboratorijskim parametrima kojima procjenjujemo funkciju bubrega nalaze se kreatinin i procijenjena glomerularna filtracija – eGFR.

Kod određenih pacijenata važna je i analiza urina te određivanje albumina u urinu.

Posebnu pažnju funkciji bubrega treba posvetiti osobama s bolestima i stanjima koja povećavaju rizik bubrežnog oštećenja, primjerice dijabetesom ili hipertenzijom.

6. Štitnjača – kada umor nije samo umor

Umor, promjene tjelesne težine, osjećaj hladnoće ili vrućine, promjene raspoloženja, menstrualnog ciklusa ili srčanog ritma mogu imati mnogo uzroka.

Jedan od njih mogu biti poremećaji funkcije štitnjače.

TSH je jedna od osnovnih laboratorijskih pretraga kojom se procjenjuje funkcija štitnjače, a prema nalazu i kliničkoj slici liječnik može zatražiti dodatne hormone ili protutijela.

Ali ni ovdje ne vrijedi pravilo da svaka osoba bez simptoma treba automatski raditi cijeli „paket hormona“.

Pretrage trebaju imati medicinsku svrhu.

7. Željezo, feritin, vitamin B12 i folat

Kod umora se često samoinicijativno poseže za dodacima prehrani.

Prije toga ima smisla utvrditi postoji li uopće manjak.

Feritin može pomoći u procjeni zaliha željeza, dok se vitamin B12 i folat određuju kada za to postoji indikacija.

Posebnu pozornost statusu željeza mogu zahtijevati žene s obilnim menstruacijama, trudnice i druge osobe kod kojih postoji povećan rizik nedostatka željeza.

Važno je razlikovati:

„Umorna sam, uzet ću željezo.“

od

„Umorna sam, provjerit ćemo postoji li razlog zbog kojeg mi željezo nedostaje.“

Drugi pristup daje nam znatno više informacija.

Moram li laboratorijske pretrage raditi jednom godišnje?

Ne postoji univerzalni laboratorijski paket koji bi svaka zdrava odrasla osoba trebala raditi jednom godišnje.

To je jedna od najčešćih zabluda vezanih uz preventivne preglede.

Učestalost i izbor pretraga trebaju ovisiti o:

• dobi
• spolu
• osobnoj i obiteljskoj anamnezi
• simptomima
• kroničnim bolestima
• lijekovima koje osoba uzima
• trudnoći
• životnim navikama
• prethodnim laboratorijskim nalazima
• individualnim čimbenicima rizika.

Primjerice, osoba koja uzima određenu kroničnu terapiju može trebati redovito kontrolirati specifične parametre, dok kod zdrave osobe bez simptoma i čimbenika rizika ista učestalost možda nema medicinsko opravdanje.

Preventiva znači raditi prave pretrage u pravo vrijeme, a ne napraviti što više pretraga.

Zašto je korisno uspoređivati nalaze kroz vrijeme?

Jedna laboratorijska vrijednost predstavlja stanje u određenom trenutku.

Kada postoje prethodni nalazi, liječnik može pratiti trend.

Ponekad vrijednost još uvijek može biti unutar referentnog raspona, ali se tijekom nekoliko kontrola značajno mijenja. U drugim situacijama blago odstupanje može biti stabilno godinama.

Upravo zato prethodni nalazi mogu biti važni pri interpretaciji novih rezultata. MedlinePlus također navodi da liječnik može uspoređivati aktualne rezultate s prethodnim laboratorijskim nalazima.

Što znači zvjezdica ili crvena vrijednost na nalazu?

Ne znači automatski bolest.

Laboratoriji koriste referentne intervale, ali rezultat izvan tog raspona treba interpretirati u kontekstu osobe.

Na rezultate mogu utjecati brojni čimbenici, uključujući dob, spol, hranu i piće, lijekove te način pripreme za pretragu.

Blago odstupanje zato ponekad nema veće kliničko značenje.

S druge strane, rezultat unutar referentnog raspona ne mora u svakoj situaciji biti optimalan za konkretnog pacijenta.

Zato nije dobro interpretirati laboratorijske nalaze isključivo prema oznakama H, L, strelicama ili crvenim brojevima.

Trebam li biti natašte prije vađenja krvi?

Ovisi o pretragama.

Za neke laboratorijske analize nije potrebno biti natašte, dok za druge liječnik ili laboratorij mogu dati posebne upute.

Primjerice, za kompletnu krvnu sliku sama po sebi najčešće nije potrebna posebna priprema, ali ako se istodobno rade druge pretrage, može biti potrebno gladovanje nekoliko sati.

Zato prije dolaska provjerite upute za konkretne pretrage koje radite.

Mogu li samostalno odabrati što želim kontrolirati?

Tehnički je moguće napraviti brojne laboratorijske pretrage, ali veći broj analiza nije nužno korisniji.

Što više parametara nasumično testiramo, veća je mogućnost da se pojavi barem neka vrijednost izvan referentnog intervala koja nema stvarno kliničko značenje.

To može dovesti do nepotrebne zabrinutosti i dodatnih pretraga.

Bolji pristup je krenuti od pitanja:

Što želimo provjeriti i zašto?

Laboratorijska dijagnostika tada postaje ciljana, a rezultati korisniji.

Laboratorijski nalaz je početak informacije, a ne dijagnoza

Najveća vrijednost laboratorijske dijagnostike nije u tome da jednom godišnje prikupimo što više brojeva.

Vrijednost je u tome da odgovarajućim pretragama u pravom trenutku možemo otkriti određene promjene, pratiti poznatu bolest ili procijeniti djeluje li terapija.

U Poliklinici Atria laboratorijske pretrage promatramo kao dio cjelovite zdravstvene procjene – u kontekstu vaših simptoma, anamneze, prethodnih nalaza i individualnih čimbenika rizika.

Nemojte čekati da vas tijelo uvijek prvo upozori simptomima. Preventivne kontrole imaju najveću vrijednost kada su ciljane, pravodobne i prilagođene upravo vama.