Neredovite menstruacije. Akne. Pojačana dlakavost. Teškoće sa začećem. Problemi s regulacijom tjelesne težine.

Kada se pojavi kombinacija ovih simptoma, jedna od dijagnoza na koju možemo posumnjati jest sindrom policističnih jajnika, poznatiji kao PCOS.

No naziv „policistični jajnici“ može zavarati.

PCOS nije samo problem jajnika niti se njegova dijagnoza svodi na ultrazvučni nalaz. Riječ je o kompleksnom stanju koje uključuje reproduktivne, hormonalne i metaboličke čimbenike.

Upravo zato kod velikog broja žena s PCOS-om govorimo i o inzulinskoj rezistenciji.

Ta povezanost nije slučajna.

Inzulin i spolni hormoni međusobno djeluju, a poremećena osjetljivost na inzulin može dodatno utjecati na hormonalnu neravnotežu karakterističnu za PCOS.

PCOS danas dobiva i novi naziv – PMOS

PCOS tradicionalno znači Polycystic Ovary Syndrome, odnosno sindrom policističnih jajnika.

Međutim, naziv već dugo stvara određene probleme.

Zašto?

Zato što žena može imati PCOS bez tipičnog izgleda policističnih jajnika, a s druge strane ultrazvučni nalaz policistične morfologije jajnika sam po sebi ne znači da žena ima sindrom.

Osim toga, naziv stavlja naglasak na jajnike, iako stanje može imati značajne metaboličke posljedice.

Zbog toga je 2026. uveden naziv Polyendocrine Metabolic Ovarian Syndrome (PMOS), odnosno poliendokrini metabolički ovarijski sindrom. Novi naziv bolje opisuje činjenicu da se radi o složenom sindromu koji uključuje više hormonalnih i metaboličkih procesa.

U ovom ćemo tekstu radi lakšeg razumijevanja i prepoznatljivosti i dalje koristiti dobro poznatu kraticu PCOS.

Što je PCOS?

PCOS je jedan od najčešćih hormonalnih poremećaja u žena reproduktivne dobi.

Može utjecati na menstrualni ciklus, ovulaciju, plodnost, kožu, rast dlaka i metaboličko zdravlje.

Ne izgleda jednako kod svake žene.

Jedna žena može imati izrazito neredovite menstruacije i probleme sa začećem, druga akne i pojačanu dlakavost, a treća gotovo uredne cikluse, ali izražene metaboličke probleme.

Upravo je ta raznolikost jedan od razloga zbog kojih PCOS ponekad dugo ostane neprepoznat.

Aktualne međunarodne smjernice posebno naglašavaju da uz reproduktivne simptome treba voditi računa o metaboličkim čimbenicima rizika, kardiovaskularnom zdravlju, apneji u snu, psihološkom zdravlju i povećanom riziku određenih komplikacija tijekom trudnoće.

A što je inzulinska rezistencija?

Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača i ima ključnu ulogu u regulaciji glukoze u krvi.

Nakon obroka glukoza ulazi u krvotok, a inzulin pomaže stanicama da je iskoriste kao izvor energije.

Kod inzulinske rezistencije stanice slabije reagiraju na djelovanje inzulina.

Organizam pokušava kompenzirati smanjenu osjetljivost tako da gušterača proizvodi više inzulina.

Zbog toga žena određeno vrijeme može imati urednu vrijednost glukoze, dok je za održavanje te vrijednosti organizmu potrebno više inzulina.

S vremenom inzulinska rezistencija može biti povezana s većim rizikom razvoja poremećene tolerancije glukoze, predijabetesa i šećerne bolesti tipa 2.

Kod PCOS-a ta je priča posebno važna.

Zašto su PCOS i inzulinska rezistencija povezani?

Ovdje dolazimo do središnjeg pitanja.

Inzulinska rezistencija nije samo moguća posljedica PCOS-a. Ona kod mnogih žena može biti važan dio njegove patofiziologije.

Kada tkiva slabije reagiraju na inzulin, organizam može proizvoditi veće količine inzulina kako bi održao glukozu pod kontrolom.

Povišene koncentracije inzulina mogu zatim utjecati na funkciju jajnika i produkciju androgena.

Androgeni su hormoni koji postoje i u ženskom organizmu, ali kod PCOS-a njihova razina ili djelovanje mogu biti povećani.

Tako se može stvoriti svojevrsni začarani krug:

inzulinska rezistencija → više inzulina → pojačano djelovanje androgena → poremećaj ovulacije i drugi simptomi PCOS-a.

Međutim, važno je naglasiti da PCOS nije kod svake žene isti i da se cijeli sindrom ne može objasniti samo inzulinskom rezistencijom.

Znači li PCOS automatski inzulinsku rezistenciju?

Ne.

Ovo je jedna od čestih pogrešnih pretpostavki.

Ako imate PCOS, to ne znači automatski da imate inzulinsku rezistenciju.

Međutim, inzulinska rezistencija i metabolički poremećaji dovoljno su česti kod PCOS-a da metaboličko zdravlje zaslužuje posebnu pozornost.

Jednako tako, žena ne mora imati pretilost da bi imala metabolički rizik povezan s PCOS-om.

Zato pristup:

„Mršava sam, sigurno nemam inzulinsku rezistenciju“

nije pouzdan.

Aktualne međunarodne smjernice naglašavaju povećan rizik poremećene glikemije i šećerne bolesti tipa 2 kod žena s PCOS-om bez obzira na dob i BMI.

Koji simptomi mogu upućivati na PCOS?

PCOS se može manifestirati vrlo različito.

Među čestim znakovima i simptomima nalaze se:

• neredovite ili izostale menstruacije
• rijetke ovulacije ili izostanak ovulacije
• teškoće sa začećem
• akne
• pojačana dlakavost lica i tijela
• prorjeđivanje kose ili gubitak kose po muškom tipu
• problemi s regulacijom tjelesne težine
• metabolička odstupanja.

Međutim, nije potrebno imati sve simptome.

Upravo zato dvije žene s istom dijagnozom mogu imati potpuno različitu kliničku sliku.

A koji su simptomi inzulinske rezistencije?

Tu treba biti oprezan.

Na internetu se često mogu pronaći popisi poput:

„Ako vam se nakon ručka spava, imate inzulinsku rezistenciju.“

„Ako stalno želite slatko, imate inzulinsku rezistenciju.“

„Ako imate masnoću oko trbuha, imate inzulinsku rezistenciju.“

Takve tvrdnje previše pojednostavljuju problem.

Inzulinska rezistencija često nema specifične simptome, a umor, glad, želja za slatkim i poteškoće s tjelesnom težinom mogu imati brojne druge uzroke.

Zbog toga se dijagnoza ne postavlja na temelju TikTok popisa simptoma, nego na temelju medicinske procjene.

PCOS, inzulin i androgeni – gdje nastaje problem?

Jedna od ključnih značajki PCOS-a može biti hiperandrogenizam, odnosno povišena razina ili pojačano djelovanje androgena.

To može biti povezano s pojavom:

• akni
• pojačane dlakavosti
• prorjeđivanja kose
• poremećaja ovulacije.

Povišene koncentracije inzulina mogu dodatno stimulirati proizvodnju androgena u jajnicima i smanjiti koncentraciju proteina koji veže spolne hormone, što može povećati količinu biološki aktivnih androgena.

Zbog toga metabolički i reproduktivni dio PCOS-a nisu dva potpuno odvojena problema.

Oni su povezani.

PCOS i neredovite menstruacije

Jedan od najčešćih razloga zbog kojih žene dolaze na pregled jest neredovit menstrualni ciklus.

Ako ovulacija nije redovita, menstruacije mogu dolaziti u velikim razmacima ili potpuno izostati.

Ponekad žena godinama smatra da je to jednostavno njezin „normalan ciklus“.

Međutim, dugotrajno izrazito neredovite menstruacije zaslužuju ginekološku obradu.

PCOS je jedan od mogućih uzroka, ali nije jedini.

Poremećaje ciklusa mogu uzrokovati i druga hormonalna stanja, promjene tjelesne težine, intenzivna tjelesna aktivnost, stres i brojni drugi čimbenici.

Zato dijagnozu ne treba postavljati samo prema jednom simptomu.

PCOS i trudnoća – znači li dijagnoza da žena ne može zatrudnjeti?

Ne.

PCOS ne znači neplodnost.

Međutim, može otežati začeće ako žena nema redovite ovulacije.

Ako ovulacija ne nastupa svakog mjeseca, smanjuje se broj prilika za spontano začeće.

Dobra vijest je da postoje različite mogućnosti liječenja, ovisno o uzroku problema i individualnoj situaciji.

Aktualne smjernice naglašavaju i da trudnoća kod žena s PCOS-om zahtijeva odgovarajuću procjenu jer postoji povećan rizik određenih komplikacija u trudnoći.

Zato žena s PCOS-om koja planira trudnoću ne treba čekati da problem postane velik prije nego što razgovara sa svojim ginekologom.

Zašto žene s PCOS-om često teško reguliraju tjelesnu težinu?

Ovo je osjetljiva, ali važna tema.

Ženama s PCOS-om često se kaže:

„Samo smršavite.“

Takva rečenica nije dovoljna terapija.

PCOS i inzulinska rezistencija mogu biti povezani s metaboličkim čimbenicima koji regulaciju tjelesne težine čine složenijom.

S druge strane, povećanje tjelesne težine i veća količina visceralnog masnog tkiva mogu dodatno pogoršavati inzulinsku rezistenciju.

Tako ponovno možemo dobiti krug u kojem jedno stanje pogoršava drugo.

To ne znači da je mršavljenje nemoguće niti da je PCOS jedini razlog povećanja težine.

Znači da je potreban individualan pristup.

Suvremene smjernice zato naglašavaju zdrav životni stil, ali i potrebu da zdravstveni djelatnici budu svjesni stigmatizacije povezane s tjelesnom težinom kod žena s PCOS-om.

Kako se dijagnosticira PCOS?

Još jedna česta zabluda glasi:

„Na ultrazvuku imam policistične jajnike, dakle imam PCOS.“

Nije nužno.

Dijagnoza PCOS-a ne postavlja se samo na temelju izgleda jajnika.

Kod odraslih se, nakon isključivanja drugih mogućih uzroka, procjenjuju obilježja poput poremećaja ovulacije, kliničkih ili biokemijskih znakova hiperandrogenizma te policistične morfologije jajnika. Aktualne smjernice u odraslih omogućuju i korištenje AMH-a kao alternative ultrazvuku u odgovarajućem dijagnostičkom kontekstu.

Ako žena već ima neredovite cikluse i hiperandrogenizam, ultrazvuk nije nužno potreban za postavljanje dijagnoze.

Dijagnostika je zato puno šira od rečenice:

„Imate ciste na jajnicima.“

Zapravo, naziv „policistični“ dodatno zbunjuje jer nije riječ o klasičnim cistama.

Kako se kod PCOS-a provjerava metabolizam glukoze?

Kod PCOS-a važno je procijeniti i metaboličko zdravlje.

Ovisno o individualnoj situaciji, liječnik može preporučiti određivanje glukoze, HbA1c ili oralni test opterećenja glukozom – OGTT.

Prema međunarodnim smjernicama, 75-gramski OGTT smatra se najtočnijim testom za procjenu glikemijskog statusa kod PCOS-a, neovisno o BMI-ju. Ako se OGTT ne može provesti, mogu se razmotriti glukoza natašte i/ili HbA1c, uz nešto manju dijagnostičku točnost.

Glikemijski status preporučuje se procijeniti već pri postavljanju dijagnoze PCOS-a, a zatim ga ponovno kontrolirati ovisno o individualnim čimbenicima rizika.

A inzulin i HOMA-IR?

Ovdje također postoji dosta konfuzije.

Vrijednosti inzulina i izračuni poput HOMA-IR često se koriste u praksi, ali ne postoji jedna univerzalna vrijednost kojom možemo kod svake žene jednostavno potvrditi ili isključiti inzulinsku rezistenciju.

Međunarodne smjernice upozoravaju da rutinski dostupni testovi inzulina imaju ograničenu kliničku relevantnost i ne preporučuju njihovu rutinsku primjenu u skrbi za sve žene s PCOS-om.

Zato jedan laboratorijski rezultat ne treba interpretirati bez šire kliničke slike.

Kako se liječe PCOS i inzulinska rezistencija?

Ne postoji jedna terapija za PCOS.

Liječenje ovisi o tome što je problem kod konkretne žene.

Jedna žena želi regulirati ciklus.

Druga želi zatrudnjeti.

Treća ima izražene akne i pojačanu dlakavost.

Četvrta ima predijabetes i metaboličke čimbenike rizika.

Peta ima kombinaciju svega navedenog.

Zato terapija mora biti individualizirana.

1. Životne navike

Zdrav životni stil temeljni je dio skrbi za sve žene s PCOS-om.

To uključuje kvalitetnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost, brigu o snu i, kada je potrebno, regulaciju tjelesne težine.

Međutim, ne postoji jedna posebna „PCOS dijeta“ koja je dokazano najbolja za svaku ženu.

Cilj nije pronaći najrestriktivniji plan prehrane, nego način prehrane koji je nutritivno kvalitetan, održiv i prilagođen zdravstvenim potrebama žene.

2. Tjelesna aktivnost

Redovita tjelesna aktivnost važna je zbog brojnih razloga.

Može povoljno djelovati na inzulinsku osjetljivost, metaboličko i kardiovaskularno zdravlje te regulaciju tjelesne težine.

Kombinacija aerobne aktivnosti i treninga snage dobar je pristup za većinu žena, uz individualnu prilagodbu.

Važnija je dugoročna održivost nego nekoliko tjedana izrazito intenzivnog režima.

3. Metformin

Metformin je lijek koji se često spominje u kontekstu PCOS-a i inzulinske rezistencije.

Ali to ne znači da je potreban svakoj ženi s PCOS-om.

Aktualne međunarodne smjernice navode da se metformin treba razmotriti kod odraslih žena s PCOS-om i BMI-jem ≥25 kg/m² zbog metaboličkih ishoda, uključujući inzulinsku rezistenciju, glukozu i lipidni profil. Može se razmotriti i kod žena s BMI-jem ispod 25 kg/m², ali su dokazi u toj skupini ograničeniji.

Odluku o terapiji donosi liječnik prema individualnim nalazima i ciljevima liječenja.

4. Regulacija menstrualnog ciklusa i simptoma hiperandrogenizma

Ako žena trenutačno ne planira trudnoću, terapija može biti usmjerena na regulaciju ciklusa te simptome poput akni ili pojačane dlakavosti.

Ovisno o simptomima, zdravstvenim rizicima i željama pacijentice, liječnik može predložiti odgovarajuću hormonsku ili drugu terapiju.

Nije cilj samo „dobiti menstruaciju“.

Potrebno je promatrati cjelokupno reproduktivno i metaboličko zdravlje žene.

5. Kada je cilj trudnoća

Ako žena želi trudnoću, terapijski pristup je drugačiji.

Prvo je potrebno utvrditi postoji li ovulacija i postoje li dodatni čimbenici koji mogu utjecati na plodnost.

Kod anovulatorne neplodnosti povezane s PCOS-om postoje učinkovite mogućnosti poticanja ovulacije i liječenja neplodnosti.

PCOS stoga nije isto što i:

„Ne mogu imati djecu.“

Preciznije je reći da PCOS kod nekih žena može otežati spontano začeće zbog poremećaja ovulacije, ali postoje učinkovite mogućnosti liječenja.

PCOS nije samo ginekološka dijagnoza

Ovo je možda najvažnija poruka cijelog članka.

Žena može prvi put doći ginekologu zbog neredovitih menstruacija.

Ali iza toga može postojati puno šira slika.

Zato kod PCOS-a gledamo:

menstrualni ciklus i ovulaciju, androgene i njihove simptome, reproduktivno zdravlje, glikemijski status, krvni tlak, lipidni profil, tjelesnu težinu i druge metaboličke čimbenike, ali i psihološko zdravlje te kvalitetu života.

Upravo zato novi naziv poliendokrini metabolički ovarijski sindrom (PMOS) bolje odražava kompleksnost ovog stanja.

Kada se javiti liječniku?

Pregled je preporučljiv ako imate izrazito neredovite menstruacije ili menstruacije izostaju, ako imate akne ili pojačanu dlakavost uz poremećaje ciklusa, ako pokušavate zatrudnjeti, ali imate rijetke ili neredovite ovulacije, ili ako vam je ranije dijagnosticiran PCOS, ali dugo niste kontrolirali metaboličke čimbenike rizika.

Također, ako imate PCOS i planirate trudnoću, dobro je prije začeća razgovarati s liječnikom o metaboličkom i reproduktivnom zdravlju.

Ne treba čekati pojavu dijabetesa da bismo počeli razmišljati o metaboličkom riziku.

Kod PCOS-a ne gledamo samo jajnike

PCOS je puno više od ultrazvučne slike jajnika.

Neredovite menstruacije, problemi s ovulacijom, povišeni androgeni, inzulinska rezistencija i metaboličke promjene mogu biti različiti dijelovi istog složenog sindroma.

Zato je važno ne liječiti svaki simptom izolirano.

U Poliklinici Atria PCOS-u pristupamo cjelovito, kroz ginekološku, endokrinološku i dijabetološku procjenu kada je ona potrebna. Cilj je razumjeti hormonalnu i metaboličku sliku svake pacijentice te prema njoj odrediti daljnje praćenje i liječenje.

Ako imate neredovite cikluse, sumnju na PCOS, poteškoće sa začećem ili već postavljenu dijagnozu uz metaboličke tegobe, pravodobna procjena može pomoći da razumijete što se događa u vašem organizmu i što možete poduzeti.